Jodi Picoult je jednom napisao sljedeće: "Zavičaj nije mjesto, već ljudi koje voliš."
St. Louiligani imaju dugu historiju nogometnog navijanja na raznim nivoima. Putujući od jednog do drugog stadiona 13 godine navijajući za svoje timove i ulijevajući strah u kosti protivnicima bili su prisiljeni da vode jedan vid nomadskog života. Tokom tog dugog puta bilo je uspona i padova, ali ta ekipa se održala i čak narasla svukuda gdje se vijorila njihova zastava. Sada su dobili svoj novi dom tako da se ti nomadi sada mogu konačno smjestiti. Taj dom ima i svoje ime koje ih je vrlo iznenadilo: Louligan Street.
"Za mene je i dalje iznenađujuće to što me intervjuišu u KMOV," priznaje Mitch Morice u blagi osmijeh. Nije teško razumjeti što mu je sve to nestvarno obzirom da ih je na početku bilo manje od stotinjak, a onda su na uglu Fenton Soccer Parka narasli na do 800 Louligana. Sada je svega više nego što grupa može računati u CITYPARK-u.
Riječ je o svjedočenju o ljudima koji su stvorili grupu i njihovim izletima, uličnim zabavama i okupljanjima na koja su svim pozvani. Ne morate biti Louligan kada se pred početak utakmice NK St. Louis CITY-a pojavite u Louligan Street, ali vam se vrlo lako može desiti da nakon proslave trijumfa sa ovom grupom iz te ulice izađete upravo kao Louiligan ili "blesavi idiot" kako od milja Mitch opisuje ove navijače.
Tražiti njihov glas
Sportski klub (AC) St. Louis 2010. godine krenuo je u svoju kratku avanturu kao prvi profesionalni nogometni klub u St. Louisu još od vremena kada je 1977. prestao postojati St. Louis Stars. Mitch se prisjeća kako je tada bilo sedam manjih grupa koji su pratili utakmice na Soccer Parku. "Nije tu bilo nikakve organizacije i grupe su samo galamile jedna na drugu. Bio je potpuni nered. I nakon jedne loše utakmice, Brad DeMunbrun i ja smo bili na vrhu tribina. Gledali smo se i razmišljali kako ovo možemo popraviti." Tako su ova dvojica postali spojnice koje su uvezale grupe. "Oni ne razgovaraju jedni sa drugima, ali se obraćaju nama."
Nastala je nova zastava. Zaštitni znak Louligana bili su lobanja i ukrštene kosti što je bilo nadahnuće od navijača drugoligaša Bundeslige NK St. Pauli. Evo kako to Mitch opisuje: " Bio je to način da ukažemo da ćemo stvari odraditi onako kako mi to smatramo da treba." AC St. Louis se raspao nakon jedne odigrane sezone pa su se navijači morali usmjeriti da navijaju za St. Louis Lions koje je predvodila legenda St. Louis Steamera Tony Glavin. Uskoro se desio poziv od još jedne nogometne legende. Ovoga puta Steve Pecher. NK St. Louis je na Soccer Park vratio profesionalni nogomet, pa tako i Louligane.
"Kada smo zatražili da nam se vrati naša tribina klub je to kategorički odbio." Ali početno razočarenje preraslo je nešto suprotno kada je dobio objašnjenje zašto se to neće dogoditi. "Želim da vaše mjesto bude pored semafora tako da kada gledaoci prate ponovne snimke vidjeće vas kako ludujete."
Ovo je početak onog što će navijači godinama kasnije vidjeti tokom početne sezone CITY-a u MLS NEXT Pro i na CITYPARK-u prošle godine. Ritmovi bubnjeva su bili podešeni. Zastave su se vijorile. Dimni signali u bojama pokazivali su put ka stadionu. "Bili smo zdanje. Ljudi su dolazili da nas vide, a preko podcast emisija dobijali su više informacija o nama." Ovo je SiLLy! - naziv nadahnut razgovorom o tome kako sebe i sport ne treba shvatiti preozbiljno - tako glasi naziv jednog podcast programa koji se i dan danas emituje. On dalje objašnjava: „Tih dana grupa je zaista pronašla svoje navijače.“
Od blesave do ozbiljne zabave
Grupa je izgradila mnoge tradicije i skandiranja koji su danas prerasli u pjesme Fleur de Noise u St. Louis CITY SC. Gledajući kako su druge grupe tokom godina funkcionirale u suparničkim gradovima, uvijek su vodili računa o tome da uključe specifične elemente koji su imali smisla za St. Louis. "Prepoznatljivost je vrlo važan element kulture navijanja." Jedno od prvih skandiranja koje se pojavilo prije više godina, a i dalje je prisutno je "Shoot It!", u toku "Tequila!" "The City Shoot Boys su jedna vrsta neše podgrupe koja je izmislila pametne koreografije sa dozom ironije," nastavlja Mitch. "Pjevanje "Shoot It!" je bio njihov način zabave koji se primio."
Drugi momenat koje je prerastao u tradiciju su dobrotvorne utakmice koje se igraju svake prve subote u godini na hladnom vremenu. Novčana sredstva se prikupljaju za St. Louis fond za hranu. Kada se prvi put odigravala stadion je bio prekriven snijegom dobljene nekoliko inči. "Bilo je užasno. Ali, ljudi nisu odustajali i igrali su sa pivom u rukama," objašnjava uz šalu Mitch. Januara 2023. godine tradicija je nastavljena, ali ovoga puta utakmica je odigrana na Marquette Parku gdje j NK St. Louis CITY postavio svoj malonogometni teren. Ovaj događaj koji se organizuje jednom godišnje je otvorenog tipa i na terenu može igrati svako ko to želi ili mogu jednostavno gledati grupu navijača kako spajaju siLLy sa dobrotvornim radom.
Njihov dobrotvorni rade se može prepoznati kroz cijelu godinu. Prije CITY utakmica na svojim uličnim zabavama, grupa prikuplja priloge za lokalne dobrotvorne organizacije u, kako ih zovu, "Charity du Jour". Jedna od ovih grupa kojoj svake godine daju podršku je u sjećanje na prvog osnivača, Casey Blick, koji je umro od raka debelog crijeva. Krajem ove sezone Charity du Jour programom je prikupljeno 60,249 dolara pomoći za lokalne organizacije. Neke od mnogih organizacija kojima su pomogli ove godine su The Trevor Project, Gateway to Hope, Metro Trans Umbrella Group, The Women's Sife House i SPENSA.
Kako je rad grupe poznao prepoznatljiviji tako su i oni marljivije radili. Na prvoj utakmici na domaćem terenu protiv NK Charlotte, Louligani odali su priznanje dugoj tradiciji nogometa u St. Louisu priredivši veličanstvenu koreografiju. Na ogromnom transparentu je pisalo: "Nađi me u St. Louisu" "Nađi me na Parku" uz navedene godine 1764 i 2023. Sa svake strane su bili dugački i tanki transparenti na kojima je pisalo "U našoj istoriji" i "U našoj krvi". To naravno nije bio jedini oblik podrške pružene tog dana. Za samo nekoliko sati grupa je rasprodala ispred stadiona svih 1.100 rekvizitnih šalova. " Iz gradske uprave Grad St. Louis su rekli da su pretpostavili da je tog dana bilo 3-4 hiljade ljudi na našoj uličnoj zabavi i to je vjerovatno bila skromna procjena.”
“Bilo nas je nekoliko koji smo već dugo bili u vožnji, a mi smo samo stajali, ruku pod ruku na toj prvoj utakmici na stadionu, komentarišući kako je ovo nevjerovatno.” Sa sjetom Mitch se dalje prisjeća:"Od pijanih idiota koji su galamili na Soccer Parku do ovoga što smo danas put je bio zaista dug."
Sada mogu na listi iznenađenja koje su priredili liderima grupe dodati i to što su ispisali svoje imena na jednom uličnom znaku – znak je postavljen u isto vrijeme kada je Mitch dijelio priče iz prošlosti i gledao u budućnost. Mogu zvanično saopštiti da možete naći Louligan prikolicu parkiranu svaki put kada se igra utakmica na domaćem terenu. Ona se nalazi pored Schlafly Tap Room nigdje drugo do u njihovoj ulici.
Mjesto možda jeste novo, ali je poput zavičaja zbog znanih i neznanih lica koja su tu ulicu pretvorila u mjesto gdje svak može doći i izvoditi ludorije. Louligan Street može uvijek biti i vaš dom.
