Nogometnih 90 minuta je uvijek bilo nepredvidivo. Nikada ne znate kako će se stvari odvijati. Na terenu se odvija neizvjesna predstava. Vrišti se na sve strane. Ni suza ne nedostaje. A ne govorimo samo o igračima na terenu.
Život roditelja je neprestana borba. Stalni posao koji traži stalnu pažnju. Čak i onda kada gledate vašu omiljenu nogometnu utakmicu. Bilo da imate dadilju ili ne, roditelj će stalno misliti na svoje dijete. Pa zašto onda sa njima ne dijeliti radost i uzbuđenje na dan utakmice kada nastaju nezaboravna sjećanja kojih će se mališani sjećati cijeli život?
Upravo je to ideja koju su Marc i Gine Winkler imali kada su riješili osnovati No Nap City Ultras. Oni su ovdje kao dokaz da osim toga što kao roditelj možeš biti ljubitelj nogometa, već možeš biti i član navijačke grupe i bez brige dijete svoje dovesti na utakmicu i uživati u ljepotama igre - čak i u momentima vriske i gurkanja kako na terenu tako i na tribinama.
Navijanje i spavanje na poslu
“Naziv Ultras je s početka bio šala, jer svi su pokušavali biti najjači navijači. A svi dobro znamo da od djece nema niko jači. Djeca su nepredvidiva. U stvarnosti mi zapravo nismo nešta jaki momci. Sve što se dešava oko nas zapravo je dio zabave."
To je Marc. Jedna polovina bračnog para poznatog u nogometnoj zajednici iz vremena St. Louis FC sa Soccer Parka u Fentonu. Tu je radio kao zaštitar zadužen za navijačku tribinu. Tu je od The Louligansa naučio osnovna pravila navijačke kulture. The Louligans je jedna druga navijačka grupa o kojoj će kasnije biti govora u ovom serijalu. Marc se zaljubio u nogomet još kada je imao svega tri godine. Tome je doprinio njegov otac koji je radio kao nogometni trener. Takav ambijent u kojem je rastao usmjerio ga je da u Floridi čak počne trenirati kao omladinac za mladu reprezentaciju SAD. Ta epizoda njegovog života prekinuta je rano zbog uragana Andrew iz 1992. godine.
Za ozbiljniji angažman kao navijača kumovalo je njegovo znanje koje je stekao gledajući kako se navijači sa tribina ponašaju, ali i poznanstva koja je tokom godina stekao. Ovome treba dodati i nove okolnosti koje mu je život donio.
"Gina i ja smo tek bili dobili prinovu. Tada smo shvatili da će se naš život dramatično promijeniti. Više nismo mogli kao nekada tek tako otputovati da gledamo neku utakmicu. Tako smo počeli razmišljati kako biti aktivni navijač kada imaš tako malu bebu."
Konačno, došli su do spoznaje sigurno nisu jedini koji su u ovakvoj dilemi. Ubrzo su uvidjeli da još parova postavlja pitanje da li će biti sigurno da oni sa bebama dolaze pratiti utakmicu. Tada su shvatili da je potrebno naći načina da se mladim roditeljima objasni kako na tribinama nema razloga da ih bude strah. I tako, je nakon nekih opuštenih razgovora u kuhinji između Marca i Gine razgovora rođena ideja o osnivanju No Nap City Ultras.
"Naravno da je vrijedilo," objašnjava Marc, "sam izraz lica djeteta kada padne prvi gol ili kada čuje masu u delirijumu ili slušajući skandiranja tokom povratka sa utakmice, odnosno sva dešavanja sljedećeg dana... sve to čini ovakav jedan korak potpuno opravdanim."
Prva utakmica na domaćem terenu od posebnog je značaja za svakog navijača. No Marcu kao mladom ocu nije bilo svejedno. Bilo ga je pomalo strah. "Bilo kasno. Mrak je bio, a svud okolo buka. Ipak, dok smo marširali u stadion ona je jednostavno zaspala. To mi je ostalo nejasno," priznaje Marc uz osmijeh objašnjavajući dogodovštine sa njegovom kćerkom.
I naravno kako to obično biva sa djecom, to spavanje nije dugo trajalo. Onda kada je grupa Fleur De Noise krenula ulaziti na CITYPARK, Marcova dvogodišnja kćerka bila je uveliko budna. I to svih 90 minuta. "Dok smo se vraćali kući cijelim putem je pjevušila S-T-L. Te momente nikada nećemo zaboraviti."
Što se ove utakmice tiče Marc je imao sreće. Tako je nastao slogan No Napa: "90+ minuta ako si srećan."
Graditi uspomene ma koliko mlad bio
"Maksimalno se fokusiramo na zabavu na dan igranja utakmice kako bi svi se osjećali ugodno tokom najavne igre i kako bi tokom glavne utakmice dobili ono što očekuju," objašnjava Marc.
Bez obzira imate li kartu za utakmicu ili ne, trenutno možete pronaći No Nap sa šatorom, rekvizitima i drugim navijačima izvan Schlaflyja. Aktivnosti za djecu održavaju tokom cijele sezone uključujući jednu klasičnu utakmicu koja budi dijete u svakom od nas. "Imamo mašinu za izvlačenje poklona koju smo nabavili za posebne prilike. Djeca je vole i svak dobije po nešto."
Jedna od tih nagrada je plišana životinja koja slovi za maskotu naše grupe i nazvali smo je Tiki-Taka - po poznatom stiglu igre iz Španije. To čudovište nalik djetetu ima vrtložne oči koje „predstavljaju čudesan pogled“ koji djeca imaju kada vide nešto što vole. Ovu maskotu kao i sve druge rekvizite osmislila je Gina, koja inače radi kao grafički dizajner. Roditelji koji su odrasli uz stare video igre mogu također uživati uz par Pac-Man marama.
Mnogima je teško doći do porodičnih ulaznica za CITY SC, što dovodi do toga da se članovi sastaju na utakmicama CITY2 i okupljaju na nogometnim utakmicama mladih širom regije St. Louisa. Slack kanal posvećen isključiva članovim također se koristi za komunikaciju i povezivanje članova sa zajednicom porodica sličnih interesa.
Marc dalje objašnjava kako nije prevashodno važno koliko broje članova, već je važniji kvalitet članstva i njihova spremnost da budu solidarni. "Trudimo se i stavljamo svoj fokus na činjenicu da kao roditelji možemo prebroditi sve kada imamo porodicu i zajednicu koja se o nama brine. Dakle, tačno je. Zaista je zastrašujuće. Ali možete vidjeti i druge ljude kako prolaze kroz slične stvari."
Kada malo razmislite o tome, navijačku grupu doživljavate kao novu porodicu. Jeste da je bučno, da je napeto i da ima tu dosta nepoznatog, ali na kraju krajeva svi smo kao jedno u dijeljenju ljubavi prema timu na terenu. Mi smo jedna velika porodica koja pokušava naći recept kako da živi skupa u ovoj našoj prvoj godini u novoj kući. I upravo je to ono što No Nap City Ultras promoviše i podstiče: Kroz sve prolaziti zajedno. “Pohvaljujem svaku navijačku grupu, jer zaista dajemo sve od sebe da se svi osjećaju dobrodošli.” Kako to Marc kaže "Svako može uzeti zastavu i pružiti podršku." Jer, na kraju krajeva, navijanje ne poznaje ni starost ni granice. Ali, možda će biti dobro da ipak povremeno malo odspavamo.
