Za Megan McCormick, ljepota nogometa je u njegovim manama.
"Mi nemamo periode, nemamo ni objektivna mjerila koja možemo konsultovati da ustanovimo da li postižete nešto ili ne," tvrdi ona. "Mislim da je to jedna od najvažnijih stvari koje mladim igračima sport može ponuditi - zaljubiti se u proces razvoja i onda vjerovati da će se krajnji ciljevi sami o sebi pobrinuti."
Kada se to desi, dodaje McCormick, tada djeca spoznaju samostalnost. Spoznaju šta je kontrola. Uče šta znači imati mrežu ljudi koja stoji iza tebe.
Na kraju krajeva, to je ono što joj je nogomet darovao.
McCormick je trenutno glavna trenerica Nogometni klub St. Louis City U-14 Pathway Program, a odnedavno vodi i Akademiju U-16. Kao domorodac iz Indiane iza sebe ima bogatu karijeru igrača i trenera. Prvo je zaigrala za Profesionalnu žensku nogometnu ligu u Indiana Unitedu. Radila je poslove trenera i vodila razvojne projekte u USYS Nogometne regije II Olimpijskog programa, radila je na Marian univerzitetu, DePauw univerzitetu, zatim za Nogometni savez SAD, Colorado Rush i Kansas City Scott Gallagher.
Ali uprkos biografiji ispunjenoj nogometom, McCormick nikada nije mislila da će raditi u sportu puno radno vrijeme.
"Obrazovanje je zapravo moja uža stručna oblast," navodi ona. "Nogomet mi je bio neka vrsta zabave koju sam uz dosta napora pokušavala podići na nivo iznad zabave. Za mene ovdje je riječ o obrazovnom pristupu ovom pozivu; to je možda i moj najomiljeniji dio ovog posla. Gledanje na trenerski posao kao na nastavnički poziv je ono što me u ovoj profesiji i održalo."
Nakon što je odabrala akademski smjer umjesto da igra na fakultetskom nivou, McCormick se plašila da se njeno vrijeme u sferi nogometa primiče svom kraju. No, jednostavno nije mogla bez sporta. I dalje je tragala za prilikama za nastupom u klubovima i poluprofesionalnim ekipama. Poziv trenera joj je omogućio da više vremena provodi na terenu. Tako se zaljubila u rad sa mladim ljudima koje je vodila kroz sport - spoznaja za koju tvrdi da joj je promijenila život.
"Za mene, sport je imao ogroman utjecaj u mom odgoju i šta sam u životu postala od malih nogu," navodi McCormick. "To je osnovni dio mog identiteta i nešto što mi je dalo osjećaj da se naporan rad, odlučnost i posvećenost isplate."
Strast je to što McCormickovu nosi naprijed u trenerskom poslu. Akademija program joj daje priliku da gradi novu generaciju nadarenih nogometaša, da ih priprema za sljedeće korake u avanturama koje su pred njima i da na licu mjesta uvidi koristi koje sportovi daju mladima.
Razvijanje liderskih vještina i karaktera kod igrača su McCormakovoj jednako važni kao i pomaganje njima da budu fizički spremni. Kako kaže, također je važno, na igrače gledati prije svega kao ličnosti - ne primarno kao igrače - i održavati prisne veze sa drugim njima važnim nogometnim autoritetima.
"Zaista smatram da su prijateljstva jedan od najvažnijih aspekata na kojima radimo," navodi. "Izgradnja dobrih odnosa sa upravama lokalnih klubova i trenerima sa ciljem da steknemo uvid u njihove vizije. Takva prijateljstva su od neprocjenjivog značaja za organizaciju, jer će tako kroz svakodnevni rad najbolje upoznati igrače."
McCormick kaže da je nedavno pristupanje Cadena Glovera kao prvog domaćeg tima bio vrhunski događaj za igrače i osoblje Akademije.
"Svakako da nam je cilj da vidimo da ti mladi igrači postižu ono što su sebi zacrtali, pa i više od toga te da će ostvariti uspjehe u profesionalnim takmičenjima," navodi. "Za nas koji smo dio Academy Programa cilj je vidjeti CITYPARK da vrvi od domaćih talenata i vidjeti djecu St. Louisa da nose svoje dresove. Stavljamo se na mapu u smislu nadmašivanja naše populacije i gustine igrača, a sve to znajući da se radi o kvaliteti. Ipak, svaki igrač u Akademiji neće imati profesionalnu karijeru, ali možemo biti sigurni da smo im usadili strast za igru i osjećaj samostalnosti.”
Možda čak i postanu treneru, vlasnici kluba ili se ostvare u privrednim granama ili analitikama vezanim za nogomet. Bilo kako bilo, voditi organizaciju kao što je CITY, zahtjeva rad tima talentovanih pojedinaca.
Kao rođeni stanovnik Srednjeg Zapada - ali prenesena iz St. Louisa - McCormick ima zanimljivu gledanje na ono što CITY čini tako jedinstvenim.
"Gledano iz ugla uticaja multikulturalnosti u ovom gradu historija je ovdje tako bogata i to u vrijeme kada nogomet postaje globalni sport," navodi. “Također, navijati za svoje ljude oko sebe senzibilitet srednjeg zapada. Kao neko ko je odrastao u Srednjem Zapadu postoji jedna konstanta: mi navijamo za svoje i želimo da vidimo svoje sa Srednjeg Zapada ili iz još preciznije iz St. Louisa kako uspijevaju na vrhunskim takmičenjima i predstavljaju ono za šta se mi zalažemo u pogledu napornog rada, predanosti i strasti."
U CITY-u, tvrdi McCormickova, ta dobrodošlica dolazi odozgo prema dolje.
"Kultura ljudima omogućuje za zablistaju i stvara sve te izvanredne ljude u organizaciji tako pristupačnim," dodaje. "Ta kultura se gradi odozgo prema dolje; to je kultura otvorenih vrata. To je možda i ono što mi je najdraže u STL CITY."
A život u St. Louisu? To je posebna priča, dodaje McCormick.
"Tako sam zahvalna na ovakvoj dobrodošlici u lokalnoj zajednici," navodi ona. “Za mjesto sa tolikom nogometnom historijom i tradicijom, za očekivati je određena distanca prema došljacima, ali ja takvo nesto nisam osjetila. Otvorenost na koju sam naišla kako u gradu St. Louisu tako i u domaćoj nogometnoj zajednici je nevjerovatna. Želim izraziti svoju zahvalnost zbog toga i poručiti da sam potpuno predana."
