Podešavanje opreme za uspjeh sa stručnjacima za opremu Brendan Gittemeier i Truner Faulkner

Piše Michael Haffner

🇲🇽 Para leer en español, ver aquí. | 🇺🇸 To read in English, see here.

Odgovarajuća odnosno najkvalitetnija oprema ne mora biti osnovni preduslov za uspjeh jedne ekipe koliko to mogu biti stručni ljudi koji tu opremu predstavljaju.

Miguel Perez nije jedini domaći stručnjak iz St. Louisa koji je dao svoj doprinos da NK St. Louis CITY ove godine započne svoj prvi nastup u MLS ligi. Pored njih tu su još dvojica zaslužnih inače također domaćih stručnjaka, a na čija imena nećete nailazati na listama.

"Mojoj pažnji ne bi promicalo nikada kada bi se ozvaničilo dobijanje nekog tima," kaže Brender Gittemeier. Jedno vrijeme je radio kao pomoćnih glavnog menadžera za opremu pri Muškoj nogometnoj reprezentaciji SAD, radeći za neke od najboljih igrača i članova stručnog tima u zemlji. Ipak, prilika da učestvuje u podizanju svog gradskog tima bila mu je glavni motiv da konkuriše za ovo radno mjesto. Njegov životopis govori sam za sebe.

Pošto ne dobio zaduženje kao glavni menadžer za opremu, bio mu je potreban neko ko će mu pomagati. Do osobe koja će mu biti desna ruka došao upravo preko Gittmeierovih poznanstava u Muškoj nogometnoj reprezentaciji SAD. Trebao je nekog ko će raditi rame uz rame sa njim iz dana u dan i ko neće zaostajati za njim po pitanju strastvi prema nogometu, iskustvu i posvećenosti. Nije mogao ni pretpostaviti da će kod jednog drugog svog zemljaka iz St. Louisa otkriti upravo sve gore pobrojano. "Walker Zimmerman (odbrambeni igrač reprezentacije SAD i NK Nashville) poslao mi je dugu i prijatnu poruku koja je bila okidač da se susretnem sa Turnerom." Nije prošlo puno vremena dok je Gittemeier spoznao da je našao svog pomoćnika.

Turner “Hooch” Faulkner – nadimak koji se odnosi na film Toma Hanksa Turner & Hooch – bio je motivisan istom željom da predstavlja svoj rodni grad kao Gittemeier. "Bio sam još srednjoškolac kada propao prvi značajni pokušaj učešća u MLS ligi," objašnjava Faulkner. "I onda smo konačno uspjeli. I naravno u meni se javila želja da dobijem priliku da učestvujem u radu Kluba. I evo ta mi se želja ostvarila. Osjećam se počastvovanim što mogu reću da sam dio nečeg novog i posebnog za ovaj grad.  Naša zajednica je dugo vremena čekala na ovako nešta."

Prije povratka u St. Louis, Faulkner je radio kao stažista pri NK Nashville koji je nastupao za MLS ligu. Tu je počeo raditi kao pomoćnik Walker Zimmermana. Radio je na opremi i stekao ogromno praktično iskustvo nakon što je okončao studij na Univerzitetu Kansas. "Pokušavao sam shvatiti dosta toga. Bilo je dilema šta treba, a šta ne spakovati. To je glavna razlika u situacijama kada sjedite pored ekrana u učionici i kada znanja stičete na terenu." Druga stvar koju pojašnjava je da znanje o sportskom menadžmentu ne morate dobiti u školi, već se to znanje stiče vašim stapanjem sa igračima i njihovim karakterima."

Što se opreme tiče ona je uglavnom standardizirana. Zna se koja je oprema za treninge i šta se nosi na putovanja. Ipak, postoje neki elementi opreme koji su specifični za pojedine igrače kako bi se izašlo u susret njihovim ličnim osobinama. Neke od tih osobina mogu biti i vrlo zanimljive i nemati ništa slično sa osobinama drugih igrača. Dva menadžera za opremu se potpuno slažu da je jedan odjevni predmet potpuno svojstven svakom igraču ponaosob. To su čarape. Vjerovatno vas je ovo iznenadilo i trebate znati da ni sam nisam bio ništa manje izenađen. Kada gledate sa distance stičete dojam da svaki igrač nosi iste standardne čarape. No, vi vidite samo prendirane gornje nogavice ili gete koje se navlače preko čarapa koje odgovaraju pojedinim igraču. A onda ide i još veće iznenađenje.  “Određeni igrači preferiraju određene marke donjeg rublja.” Gitterman otkriva kako jedan igrač isključivo oblači Calvin Klein marku - identitet igrača naravno neću otkriti da mu ne bi bilo neugodno. To su ti detalji koje publika ne može opaziti tokom utakmica ili treninga. No, to ne znači da ti detalji nisu od izuzetnog značajna za učinak igrača na utakmici.

Ako bi smo izabrali jednu riječ koji bi najbliže opisala njihovu ulogu onda bi to bilo naslućivanje ili predviđanje. Cilj je uvijek biti spreman za svaki mogući scenario. Bilo da je to kiša ili da je snijeg. Da je krvi ili da je znoj. Uvijek moramo imati nekoliko scenarija unaprijed spremnih. Sistem koji je uvijek znatno teži kada ste na gostovanju ili na putu. Na gostovanjima nikako ne može biti jednostavno pretrčati terene za trening kao što je to kada ste kod kuće.

Faulkner objašnjava kako nisu samo igrači ti koji se naporno pripremju za utakmice. "Moramo razmišljati pet koraka unaprijed."

Gittermeier objašnjava kako svaki menadžer za opremu ima sebi svojstven način rada. Kada govori o suštini svog sistema rada on jednostavno objašnjava da je tajna u učinkovitosti. "Vidio sam kako neki menadžeri na put kreću sa 25 ili 30 torbi punih opreme. Po mom mišljenju jedna od ključnih stvari o kojoj moramo razmišljati i koja je presudna je način kako kako pakujemo opremu i kako putujemo. Trudimo se da sve zbijemo sve što bolje moguće, jer će nam to uštedjeti mnogo vremena i energije pri utovaru ili istovaru tih stvari u avion ili unošenju stvari u hotel ili svlačionicu prije utakmice.”

Ljudi naravno sav glamor vrhunskog nogometa ne mogu da povežu sa svlačionicama i isprljanom opremom. No, kada to uočite vidite zapravo sa kakvim se sve izazovima menadžeri za opremu susreću. Kao da to već nije bilo vidljivo pri obilasku stadiona, unutrašnjost treninga zone opravdava svoju vrhunsku reputaciju. Tu su ogromne pokretne polica na kojima se nalazi sportska odjeća raznih veličina. Tu su najsavremenije mašine za pranje i sušenje naslagane preko cijele širine ogromnog zida. A onda prelazimo u gdje su kopačke igrača poredane u nizu duž zida. Gledajući svu tu opremu svjetlih boja okačenu o zid na trenutak pomislite da ste u galeriji i posmatrate neku umjetničku instalaciju.

Naravno, postoji nešto što bi se moglo reći o tome da vidite svoj rad na terenu – te igrače gledate kao ponosni roditelj koji oblači odjeću svog djeteta za njihov veliki dan. No, naravno oni to ne čine, već sa ponosom pričaju o prošlogodišnjim uspjesima u MLS NEXT Pro i o godini koja nastupa. Takva osjećanja prenose se i na lične odnose sa igračima koji se vremenom izgrade. Tako se Faulkner sa zadovoljstvom prisjeća divnih trenutaka dok je sa Kyle Hiebertom igrao šaha i karata. Gittemeier se ohrabri kada govori o tome kako Indiana Vasilev „ima divan karakter koji zaista osvjetljava sobu“.

"To što igrače lično upoznajem meni pomaže da lakše procjenim šta su njihove pojedinačne potrebe i da čak predvidim šta im može zatrebati prije nego i oni budu toga svjesni," objašnjava Faulkner. "To je za mene vrlo važno."

Kroz razgovor sa njima dvojicom uviđam kako navijači, igrači i stručni štab sa ponosom nose grb NK St. Louis CITY. Grbi koji krasi sportsku upremu igrača je simbol i predstavlja značenje puno veće od svog fizičkog platnenog sastava. Posljednjih nekoliko mjeseci kuda god da krenem po gradu viđam taj amblem i opremu. I naravno poseban je osjećaj kada iste te simbole vidim uredno poredane u trening prostorijama i tokom priprema za nastupajuću utakmicu. Sada imamo igrače koji se identificiraju sa tom opremom. Imamo igrače i osoblje koji toj opremi udahnjuju život. Ljudi koji su sada istinski žitelji St. Louisa i koji ne zastupaju sa klub već i cijeli Grad. Te police nisu ispunjene samo obućom, opremom ili čarapama. Sada sve to ima puno dublje značenje zbog ljudi koji stoje iza.